ŠTA ME ZANIMA

Prvo, moja porodica (supruga i odrasli sin i kćerka), i, posebno, unuk Andrej, dedin momčina od godinu i 9 mjeseci, koji sa rodtieljima živi u Švedskoj. Ljetos smo proveli nekoliko dana s njim, što je bilo dovoljno da ga beskrajno zavolimo i patimo što nije bliže...

Drugo je posao, a za mene su to  kompjuteri koji i pedesetogodišnjaku poput mene pričinjavaju jako mnogo zadovoljstva u svakodenvnom životu i radu. Iako sam diplomirani pravnik, koji se u životu bavio mnogim zanimljivim poslovima, računari su prije deset godina postali i moj hobi i moja profesija...

Pošto o mome unuku kao najljepšem i najslađem na svijetu neću uopće da diskutujemo, rado ću se dopisivati sa svima koji se, poput mene, bave kompjuterima, naročito starijima koji sami sebi često nalaze opravdanje da ne sjednu pred monitor - u svojim malo odmaklijim godinama... Ja sam upoznao PC prvi put u aprilu 1989. godine (ne računajući u to zabave sa mojim sinom na "Spektrumu", onoj čuvenoj Sinklerovoj spravici prije toga). Nisam imao pojma o bilo čemu! Ipak, danas od kompjutera živim, a ljudi kažu i da poprilično toga znam... Rado pomažem ljudima da savladaju za mnoge ovaj novi oblik pismenosti. Najstariji učenik mi je moja punica Ela koja je u poznijoj životnoj dobi počela da piše svoju prozu i poeziju uz pomoć računara...

Najzad, još jedna stvar mi je hobi, ali sezonski - ribolov na moru, s obale ili iz čamca... Inače je more, pogotovo jedno ne baš previše poznato ostrvo kod Splita - Šolta, odnosno jedna osamljena kuća (izgradio je deda moje supruge Josip Pavišić, a uredio za ljetovanje muž moje punice - Vlatko Filipović) na rtu zvanom Gradina, 11 mjeseci maštarija cijele moje familije, a i dobrog broja naših prijatelja... A juli ili august je doba kada tamo provodimo prelijepe dane i još ljepše večeri...